Trenerski posao nije šala

“Ko želi da bude uspešan trener mora da radi, da greši, ispravlja greške I opet radi. Samo tako može da napreduje I usavršava se” savet koji smo dobili kada smo završavali trenerski trening.

Šta ću, ja sam štreber, jednom štreber, uvek štreber, slušam šta mi se priča I tako radim. Tako sam zakazala seminar za 20.10.2017. objavila. Ko misli da je organizovati seminar jednostavno, grdno se vara. Uvek se setim Slavice kako nam je pričala: “Trenerski posao nije šala, to mora da se voli I mora da se radi.” Nikada nam nije davala lažnu nadu, ni stavljala mašnu, sve je uvek bilo jasno I transparentno.

Njih šest koji su imali želju nešto da nauče I da donesu neke nove odluke u životu. Divni ljudi, to je za mene ujedno i najveći benefit ovog posla. Divni ljudi koji žele lepše, bolje I više, nasmejani, pozitivni ljudi. Dan je bio prelep, sunčan pa smo svi dodatno bili dobro raspoloženi. Taj dan u moj život ušla je Csila, što mi je plus bonus. Divno biće, vredna I sposobna žena sa kojom sam stekla prijateljstvo. Naravno kada su došli, niko nije znao šta su ciljevi ni šta žele u životu. Imali su neke nejasne želje I to je to. Nije čudno jer samo 5% populacije ume na pravi način da definiše svoje ciljeve. Korak po korak su radili sami sa sobom, teoretski I praktično po ispobanim metodama svetskih naučnika. Odgovarali na pitanja koja su im pokretala razmišljanja I bili su iznenadjeni efektom.

Život koji živimo je veoma brz I većina ljudi živi kao u kružnom toku, vrte se I ne znaju gde treba da izadju. Nema se vremena za stati I razmisliti kuda idemo? Šta radimo? Zašto radimo? Da li smo srećni ili ne.

Divno je bilo čuti njihove predivne ciljeve na kraju dana I svi su bili presrećni, a ja najviše. Još šest ljudi na ovom svetu zna kuda ide I kako tamo da stigne. Presrećna sam I zahvalna što svojim radom mogu da dam doprinos ljudima I čovečanstvu. Volim svoj posao, a moja misija je tek počela.