Čekam sina da dođe pa mi piše kako je jako zanimljivo krenuti od kuće sa dvoje male dece i psom.
Podsetio me, nezaboravan osećaj.
Sama, bez ikakve pomoći na vidiku, sa njih dvoje. Sama u nabavku, sama na rođendane, slave i sve društvene događaje. Sama na more, sama na zimovanje uz vrlo skromne finansije.
Kuvala sam nedeljom za celu nedelju. Imala sam super patent. Imali su spremnu hranu svaki dan. Ja sam pravila odabir obroka kako bi se hranili koliko toliko zdravo.Imali firmu i dva kokera. Kuću i dvorište koje sam sama održavala. Bukvalno sad kad razmišljam o tome, dobro sam ja ostala normalna.
Ipak je telo u jednom trenutku reklo „Dalje nećeš moći“
A tek zimovanje, pa to je nezaboravno iskustvo. Obučem se prvo ja u ski odelo pa onda oblači jednog, pa dtugog, znoj lipti sa mene a oni ne mogu da čekaju obučeni. Pa kad napokon sve navučemo na sebe, izađemo napolje, nekom se piški. Hajde unutra, skidaj sve sa njega, ja naravno ostajem obučena, opet u znoju završavam, pa napolje. A onda kreće spektakl, vuci sanke gore, pa se spuštaj dole, pa opet vuci sanke gore, pa se spuštaj dole i tako do beskraja. I tako 7 dana. Hrana na koju nismo navikli, pa nas boli stomak. Bukvalno se ne sećam ničeg lepog sa te avanture.
Ipak je telo u jednom trenutku reklo „Dalje nećeš moći“. Možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš. Tako sam i ja bila primorana da malo usporim, da malo poradim na svom životu, prioritetima, obavezama kojih je bilo mnogo.
Prestala sam da peglam, imam super taktiku za to. Kuvanje sam nastavila nedeljom jer je to bila odlična ušteda vremena i energije. Tako da je na kraju sve dobor ispalo, a ono što je najvažnije uspela sam da sačuvam zdravlje i vitalnost i da danas posle svega imam jedan aktivan kvalitetan život. Šta sve vredi ako nas sve boli, ako ne možemo hodati zbog kilograma i bola u kolenima i leđima. Šta sve vredi ako nam mozak ne radi, ako ne možemo da vozimo, čitamo, krećemo se.
Čuvajte se i čuvajte drage ljude.
Za vaš uspeh i sreću u svakom danu
Od srca Elizabeta