Blog o Životu, Edukacijama i Ličnom Razvoju | Elizabeta Knežević

Pretvorite san u plan

“Ako nameravamo da ostvarimo svoj san, najpre ga moramo imati”

Šta planirate sutra da radite? Gde vidite sebe za mesec dana, pet godina? Imate li cilj koji bi mogao da vam bude svetionik u životu? Nešto zbog čega bi svako jutro ustajali srećni I nasmejani, skakali iz kreveta?

Većina ljudi uopšte nema svoj cilj, a oni koji misle da imaju neki cilj,  obično nije na pravi način definisan. Imaju neke maglovite vizije nečega što bi želeli, ali nažalost naš um zahteva nešto mnogo jasnije i preciznije. Naš um je veoma moćna alatka kada umemo njime da upravljamo, a većina ljudi živi obrnuto, tako da um upravlja njima svojim zastarelim programima i drži ih kao taoce.

Sreća ima rešenje, nauka je napredovala i danas je to nešto što može da se nauči.

Ukoliko želite da čujete, naučite i doživite ovu fantastičnu metodologiju po kojoj izuzetno uspešni ljudi kreiraju svoje ciljeve, pozivam vas 02.06.2019. na  jednodnevni trening/radionicu, a ja ću vas naučiti:

-da sagledate svoju trenutnu situaciju

-da kreirate i planirate svoje ciljeve onako kako to rade uspešni ljudi

-da napravite jasnu strategiju za njihovo ostvarenje

-kako da korak po korak ispunite svoje ciljeve brže i lakše nego ikad do sada

-kako da ciljano utičete na vaše emocije i razvijete više optimizma

Biti uspešan je lako, ali nije jednostavno. Životni ciljevi zahtevaju detaljnu strukturu i strategiju.

Radionicu će držati Elizabeta Knežević, dipl.ecc, NLP master, NLP trener.

Seminar/radionica će se održati 02.06.2019. od 9.30-18.00

Radujem se našem druženju

Mesto održavanja:

„Salon u Radničkoj“, Novi Sad

Radnička 27 I sprat

Kotizacija =3.800,00 dinara

Vaše mesto možete rezervisati  na knezeviceliza@gmail.com do 30.05.2019. ili na tel 063/88-02-342

Istine i laži o NLP-u

Sunce prolazi kroz snežne krošnje

https://www.instagram.com/p/CCBAOXQqyRP/?utm_source=ig_web_copy_link

Iako je NLP došao u Srbiju pre skoro dvadeset godina, a primenjuje se u svetu još duže od toga, veoma mali broj ljudi zna šta NLP jeste i čemu on uopšte služi.

NLP je zvanično priznata nauka, metodologija, iza koje stoji ozbiljno naučno istraživanje od preko četrdeset godina. Metodologija koja služi običnom čoveku da unapredi svoj život i živi lakše i lepše. Zar ne zaslužuje to svako ljudsko biće? Dvadeset prvi vek je vek neuro nauka. Danas je nauka dovoljno napredovala da može da objasni kako funkcioniše ljudski mozak. Kako razmišljamo, kako donosimo odluke, šta nas motiviše, kako primamo i procesuiramo informacije i sve to na jeziku običnog čoveka i prilagođeno istom.

To što nešto ne vidimo, ne znači da ne postoji

Ljudi su umirali od tuberkuloze mnogo pre nego što je ona otkrivena i to se pripisivalo raznim natprirodnim pojavama, zlim čudima, vračevima i vešticama. Tek pojavom mikroskopa je otkrivena bakterija i tuberkuloza dobila svoje ime čime su i mnoge misterije otkonjene. Bez obzira što nije postojao mikroskop koji bi dokazao da ona postoji, ona je ipak postojala. Takođe, kao što smo nekad imali fiksni telefon, sada imamo mobilni. Kao što smo se nekad prevozili kočijom, danas imamo avion. Tako danas imamo i NLP kao nauku i nešto što može da olakša život običnom čoveku, baš kao i mobilni, avion i sve ono što nam je nauka donela.

NLP tehnike su rasprostranjene u mnogim zanimanjima

Poznajem nekoliko psihologa koji su završili NLP edukaciju i danas imaju fenomenalne rezultate, baš zato što kombinuju ove dve nauke i zato što su dozvolili sebi da prošire okvire svog znanja i nauče nešto novo. Sa mnom su učili doktori, koji imaju odlične rezultate u svom poslu zato što mogu bolje da razumeju svoje pacijente i na lakši način da im priđu. Na ovom spisku su i profesori, učitelji, koji zahvaljujući NLP-u imaju jednostavan pristup deci i njihovim roditeljima i takođe jako dobre rezultate.

NLP je humana nauka koja je nastala samo u svrhu toga da čoveku bude bolje, baš kao i mnoge nove stvari koje nastaju napretkom nauke (internet, putevi, mobilna telefonija, avion, brze pruge…).

Svako zaslužuje da živi lep i srećan život

Na kraju vam mogu reći samo jedno: bez obzira šta ste čuli o ovoj izuzetnoj nauci, na osnovu svog iskustva i iskustva drugih ljudi, NLP je više nego koristan za čoveka. Svojim metodama i tehnikama menja i olakšava život svakog pojedinca. Poznajem stotine ljudi sa kojima sam zajedno prošla ovaj put, kao i one kojima sam i sama držala edukacije,  i svi do jednog su imali veliku pozitivnu promenu u svom životu. Postali smo bolji roditelji, prijatelji, saradnici, postali smo bolji ljudi. Kreirali smo svoje ciljeve i svoju budućnost na način kako to rade izuzetno uspešni ljudi u celom svetu, a na putu do tamo imamo uspešnu komunikaciju sa ljudima iz okruženja.

Ja od srca želim da što veći broj ljudi sazna za NLP i učini svoj život onakvim kako ljudi i zaslužuju, da žive život vredan življenja.

Za vaš uspeh i sreću u svakom danu,

Od srca Elizabeta

Ono u šta verujemo postaje naša stvarnost

Veoma često nemamo poverenja u sebe, sumnjamo u naše sposobnosti i to nas ponekad dosta košta.

Prošle godine u oktobru, na treningu na temu kreiranja ciljeva bio je i jedan moj prijatelj. On je vlasnik turističke agencije i pored raznih aranžmana, organizuje grupno skijanje i jedrenje za velike. Ja to volim da kažem ekskurzija za velike. Tako smo se i upoznali pre 5 godina kada sam prvi put sa njim išla na skijanje u Francusku. To što on radi je jednom rečju FENOMENALNO! Ekipa, organizacija, smeštaj, priroda, staze i naravno Alpi koji su neopisivi. Ovom prilikom ću da napravim i malu reklamu svom drugu Milošu i njegovoj agenciji Bonvoyage, zaista je zaslužio. Sa njim godinama sad već idem na skijanje, a ove godine sam išla i na jedrenje. Bilo je to nešto najlepše što sam doživela u životu. Elem, nije to suština, suština je da se on prijavio na moj seminar za kreiranje ciljeva, medjutim dugo nije bio na nekoj edukaciji. Došao je uredno na vreme i počeli smo. Gledao me je širom otvorenih očiju i slušao veoma pažljivo. Na ručak smo išli zajedno i onda mi je odao jednu tajnu. Rekao je: „Znaš šta, moram ti priznati da sam imao paranoju od današnje edukacije. Pri pomisli da treba da sedim negde ceo dan nije mi bilo dobro, bio sam uveren da ja to ne mogu. Čak sam razmišljao da ti javim jutros da sam bolestan.“ Svi smo se nasmejali, a pogotovo ja. „Ali moram ti reći da mi se jako svidja. Jako dobro slažeš informacije, odlično je koncipirano i vreme mi je proletelo.“

Bilo mi je veoma drago što to čujem, a do kraja mu je bilo i veoma korisno što je došao, jer je svašta nešto smislio za svoj posao. Kako god, on je imao uverenje da ne može da ide na edukacije jer ne može da sedi ceo dan negde i da sluša. Bilo je to njegovo ograničavajuće uverenje zbog kojeg je možda svašta nešto propustio. Ipak došao je kod mene da me „ispoštuje“ i mnogo dobrog time učinio za sebe, svoj život i svoj posao, jer nismo mi radili samo ciljeve nego smo se dotakli i nekih drugih važnih tema. Zahvaljujući tome danas bolje razume svoju majku i sa njom ima bolju komunikaciju, a i neke svoje postupke razume i ima mogućnost da ih koriguje.

Zato ja kažem, kad mislite da nešto ne možete, zapitajte sebe da li mi je to korisno? Videćete da cela situacija dobije drugi oblik.

Ja sam takodje imala mnoga ograničavajuća uverenja, jedno od njih je da ne izgledam dobro na video snimku i onda zbog toga nisam ni pravila videe, ali sam to uverenje promenila i danas ih snimam i dobro mi ide. A kako vi stojite sa vašim uverenjima? Ima li nešto što vas možda ograničava, sputava da date svoj maksimum u životu? Sigurna sam da ima, jer svako od nas ima nešto u šta veruje a što uopšte nije tačno. Zato vas pozivam na svoju radionicu na temu Uverenja i vrednosti, a više informacija možete pročitati ovde.

Za vaš uspeh i sreću u svakom danu

Od srca Elizabeta

 

U šta vi verujete?

„Ako misliš da možeš, u pravu si, ako misliš da ne možeš, opet si u pravu“

reči Henry Forda, ogromna istina u tako kratkoj rečenici.

Koliko puta u životu ste uradili neku najneverovatniju stvar, da danas ni sami ne znate kako? Verujem svako bar jednom. Zašto? Zato jer ste verovali da možete i zato što vam je to bilo važno.

Ista stvar je i sa onim što niste uradili, a neko drugi možda jeste. Jer niste verovali. Sami sebi pravimo najveće kočnice u životu.

Vaša uverenja i vrednosti kroje vam život svaki dan, na potpuno nesvesnom nivou. Usmeravaju vaše živote i daju mu smisao. Takodje su i izvor konflikta, jer smo spremni da poginemo za ono u čega čvrsto verujemo.

Zbog toga sam za vas napravila trening/radionicu kako bi osvestili nešto što radite nesvesno i poboljšali kvalitet svog života.

Na treningu ćemo raditi :

-na otkrivanju sopstvenih uverenja i vrednosti

-saznaćete kako izgleda vaša etička karta

-koja su vaša ograničavajuća uverenja

-kako da ograničavajuća promenite u podržavajuća

-na koji način ona utiču na kreiranje budućnosti

„U životu vas neće sprečiti da postanete srećni i uspešni, ono što ne znate, većono što znate, u šta ste sto posto sigurni, a uopšte nije tačno.“ Slavica Squire

Iz ličnog iskustva znam da je ovo tačno, zato vas pozivam na ovu radionicu gde ćete u prijatnoj i pozitivnoj atmosferi dobiti odgovore koji će vam u mnogome promeniti život i pogled na njega.

Radionicu će držati Elizabeta Knežević, dipl.ecc,  NLP trener i Coach.

Radionica će se održati 01.02.2019. od 18.00-21.00

Radujem se našem druženju

Mesto održavanja:

„Salon“, Novi Sad

Radnička 27 I sprat

 

Vaše mesto možete rezervisati  na knezeviceliza@gmail.com do 29.01.2019. ili na tel 063/88-02-342

Više informacija o predavaču možete pročitati na fb stranici Knežević Elizabeta https://www.facebook.com/nlptrainernovisad/

Molim vas da se prijavite na vreme pošto je broj mesta ograničen

Cena =1.800,00 dinara

 

Ćutanje kao najteža disciplina

Oni koji me poznaju nasmejaće se ovom naslovu, znaju oni o čemu pričam, al evo priča za one koji me ne znaju.

Spadam u grupu druželjubivih i pričljivih ljudi, jednostavno volim da pričam. Medjutim ono što je još intersantno u mom slučaju je da imam izoštrena čula, sva! Kako je do toga došlo, ne znam, da li genetski, da li zbog života koji sam vodila, jer sam bezmalo od desete godine skoro sama vodila računa o sebi, već od osamnaeste radila, učila, nekako je to SAMA ono što je možda osnova mog života. Kako god imam neverovatnu intuiciju, ogromno znanje i iskustvo, životno i poslovno i ono što je možda najupečatljivije, vidim ono što drugi ne vide, čujem ono što drugi ne čuju i osetim ono što mnogi ne osećaju. Dar ili prokletsvo, tanka je linija, jer vidim mnogo unapred i mogu dosta toga da predvidim, kako u svom tako i u životu ljudi oko sebe. I šta sad pitate se vi? To bi trebalo biti fenomenalno, ali nije…

Vidim dobre stvari i uglavnom ih kažem, ali dobre stvari se podrazumevaju i to niko ne pamti. To čim dobijemo odma odložimo u kontejner „podrazumeva se“, onaj isti u koji ubacujemo sve ono što je lepo i dobro u našem životu. Problem nastaje kad vidim loše stvari, nešto što ne ide na dobro, nešto što u tom momentu ima potpuno drugačiji oblik, izgleda super trenutno. E, tu ide ono što sam nazvala „prokletstvom“ kada ljudima treba reći kuda to vodi…

A ljudi ko ljudi, ne veruju, pa kažu kako samo crno vidim i zaborave sve lepo što sam nekad rekla. Ko će to pamtiti? I onda kreće moja škola…. Ljudima koji mi nisu toliko bitni ne govorim ništa, neka sami uče. Uvidela sam da je ponekad bilo više štete nego koristi. Nema svrhe. Šta sad, niti su oni krivi što ne vide, zbog svog filma, niti ja zbog svog. Ćutala ili ne, najčešće bude kako sam predvidela,  samo što to znam samo ja sad. Problem i najveća moja muka je kod ljudi koji su mi dragi. Kako onima koje voliš ćutati kad ide nizbrdo? Kako kad vidiš da ih ne upozoriš? Jako teško i zato sam i nazvala ovaj tekst tako, jer je zaista najteže. Ne vole ljudi loše vesti, ne vole da im se snovi ruše, navikli da uče  život na teži način. A i ko sam ja da nekom rušim snove? Kažu treba učiti na tudjim greškama, medjutim  ljudi ipak najčešće uče na svojim. Valjda tako treba, to je izgleda najdelotvornija škola.  Što bi rekla jedna poslovica “Nije moj cirkus, nisu moji majmuni.”

I onda od pričalice postaneš ona što ćuti i koja se ne izjašnjava. A ne znaju ljudi kad ćutim da nešto nije u redu. Svašta sam naučila na mom putu ličnog razvoja, ovo je ipak najteža škola i najteža disciplina, disciplina ćutanja.

A vi? Umete li vi da ćutite?

Za vaš uspeh i sreću u svakom danu

Od srca Elizabeta

Bojite li se samoće?

Jedan od najvećih strahova današnjice je strah od samoće. Možda ćete reći da grešim, moguće, ipak neko moje iskustvo kaže drugačije. Mnogo je ljudi u mom okruženju koji žive sa roditeljima jer se boje samoće, devojaka koje se zabavljaju sa momcima koji ih muče i ne cene, zbog straha od samoće, ljudi koji žive u lošim brakovima zbog straha od samoće, onih koji se žene i udaju zato što je vreme, zato što je neko rekao da treba, prave decu….šta sve ljudi trpe i rade zbog tog straha, a ne znaju da iza vrata samoće stoji divno cvetno polje, prostranstvo, sloboda koju mogu da udahnu punim plućima i da im onda u život dodje neko ko će to mesto popuniti na najbolji mogući način. Zbog tog straha ljudi sebi uništavaju zdravlje, žive pod stresom jer misle da ako odu da će ostati sami zauvek. Jer šta radi strah? Strah parališe, ne dozvoljava da dišete, da spavate, da jedete,  da vidite bilo šta iza njegovih tamnih zidina. Odavno sam čula izreku “Bolje biti sam nego u lošem društvu.” U tišini mnogo benefita ima, vreme za sebe, vreme za promenu, vreme za napredak, vreme za pitanja, vreme za odgovore, vreme da se stvari poslože na svoje mesto…

Kako znam?

Pa iz sopstvenog iskustva, jer sam i sama zbog straha od samoće živela u lošoj zajednici, nesrećna i nezadovoljna. Jer sam uništila svoje zdravlje i tek tada shvatila da je vreme za promenu. I dugo posle toga sam mislila da ću ostati sama zauvek, ali nisam, jer kada oslobodite taj prostor tek tada može neko da vam dodje. Imala sam prijatelje koji su me crpeli, neko društvo, bežala iz kuće samo da ne budem sama. A onda sam u medjuvremenu sam naučila da budem sama i znate šta? Super je bilo, toliko toga sam naučila o pre svega o sebi a posle i o drugima. Divni ljudi su došli u moj život i moram priznati sa ove tačke gledišta da je to bila moja najbolja odluka. Zato razmislite, da li ste zadovoljni svojim životom, partnerom, prijateljima? Da li se smejete, da li vas cene i poštuju? I ako nije tako, samo hrabro, izmaknite se iz tog kola i zapamtite, sreća je za hrabre. Znam iz ličnog iskustva.

Za vaš uspeh i sreću u svakom danu

Od srca Elizabeta

Emotivni bankovni račun

Svi znamo šta je finansijski bankovni račun, a da li ste znali da postoji i emotivni bankovni račun? Metafora koja opisuje količinu poverenja uloženog u neki odnos. Osećaj sigurnosti koji imate prema nekoj osobi. Svaki odnos treba da se neguje, prijateljski, partnerski, porodični. Ništa nije beskrajno, pa ni ljubav, pogotovo ako se troši a ne dopunjuje nekim lepim postupcima, gestovima.

Ukoliko ste prema nekom ljubazni, dobri, iskreni, strpljivi, tada povećavate svoje rezerve na tom računu u tom odnosu. To znači da možete da pogrešite ponekad i to će dopuniti emotivna rezerva. Drugim rečima kada imate dovoljno rezervi na emotivnom bankovnom računu kod nekog tada je poverenje visoko i tada je komunikacija laka, brza i uspešna.

Medjutim, ako ste prema nekom neljubazni, često pokazujete nepoštovanje, ućutkujete, ignorišete, burno reagujete, pretite…emotivni račun se drastično smanjuje. Tada se gubi i poverenje i fleksibilnost i tada je komunikacija veoma teška. Tada hodate po minskom polju, jer je svaka reč pogrešna. Mnogi odnosi ovako funkcionišu, mnoge porodice i brakovi.

Ukoliko se rezerve poverenja i ljubavi ne održavaju brakovi pucaju, ili još gore traju ali u paklu. Mnogi ljude žive u brakovima uz minimalnu dozu tolerancije i uvažavanja. Bračni odnosi i veze zahtevaju konstantno ulaganje. Budite fini sa ljudima do kojih vam je stalo, posebno ako sa njima živite. Zagrlite ih, iznenadite ih ponekad, pitajte ih kako su, učinite nešto lepo zanjih, sitnice su ono što pune rezerve. Lako je očuvati dobar odnos sa ljudima koje ne vidjate često, sa njima uvek nastavite tamo gde ste stali i gde kredit uvek postoji. Odnosi sa ljudima sa kojima smo svaki dan u kontaktu, to su odnosi koji zahtevaju naše konstantno ulaganje jer se u svakodnevnoj interakciji rezerve gube.

Ista priča je i sa decom, ako non-stop samo naredjujete, ne razgovarate, ne primećujete promene raspoloženja, ne marite, jasno je da ćete kredit brzo ispucati i da vas deca neće mnogo voleti ni ceniti. Potrebno je dati da bi dobio, tako je u svemu pa i u odnosima.

Medjutim ovo je proces koji traje i ne može se popraviti i izgraditi preko noći, baš kao što nije preko noći ni potrošio. Ipak razmislite, koji su to ljudi do kojih vam je stalo, a možda ste potrošili kredit. Razmislite, kako bi mogli ponovo dopuniti vaš račun i uživati u lepoti poverenja i poštovanja.

Evo nekoliko predloga: počnite sa razumevanjem, obraćanjem pažnje na stinice, držite svoja obećanja, recite iskreno izvini kad pogrešite i cenite tu osobu. Sve ovo odnosi se na osobe koje su vam važne. I ne brinite za krajnji rezultat, budite istrajni jer niko nije imun na lepu reč.

Za vaš uspeh i sreću u svakom danu

Od srca Elizabeta

Ima li sve u vašem životu svoje mesto?

Kako vreme prolazi sve više shvatam da su organizacija i disciplina najvažnije karike na putu ka uspehu i slobodnom životu. Meni su se neke moje navike i odredjene stvari kako radim podrazumevale, ali kako vreme odmiče shvatam da to kako ja nešto radim nije baš uobičajeno, a upravo to je ona mala razlika koja možda čini ogromnu razliku u krajnjem rezultatu. Pa evo podeliću to sa vama.

Kada je organizacija stvari u pitanju tu je sve jednostavno (meni bar) sve ima svoje mesto, kako u kući tako i u autu, torbi. U kući tačno znam gde se šta nalazi tako da ne gubim vreme u traženju stvari, što je odlično. Garderoba mi je podeljena po ormanima, zimsko-letnja, knjige na svom mestu, papiri i skripte na svom mestu. Kad je tašna u pitanju, tašne kupujem tako da obavezno vodim računa koliko pregrada imaju. U mojoj tašni se tačno zna gde stoje ključevi, gde novčanik, gde dokumenta, mobilni i ostatak stvari. Tašne mi nisu velike, samo da stane ono osnovno i uvek su pregledne. Nikad u životu nisam gubila vreme na traženje ključeva recimo u tašni, a znam da je to za žene uobičajeno. Mnogo vremena izgube tražeći stvari po tašni, ja ne.

Ujutro ustajem u pola šest i prvo sebi napravim pola litre limunade sa grejpom a zatim pišem svoje jutarnje stranice. Ispisala sam do sada blizu 800 stranica, što i nije nešto ali mnogo više od ništa, jutarnja zahvalnost, doručak pa trening. Najviše od svega volim moja jutra, jer je mir i tišina. Shvatila sam da je taj jutarnji mir neprocenjiv i skoro svako jutro se zahvalim što sam sebi omogućila takav život. Interesantno je to, mogu da ustanem kad hoću, nemam poslodavca ali ipak ustajem u 5.30.

Što se treninga tiče, idem na Less mils treninge četiri puta nedeljno, različito koncipirane i to mi baš prija. Treniram ceo svoj život i uvek sam trenirala uveče. Poslednjih godinu dana treniram ujutro i razlika u osećaju je velika. Ko kaže da nema vremena za trening, ne verujem mu. Često čujem izgovore, ne stižem zbog posla, dece, nemam auto, daleko mi je, hladno je , toplo je…. Trenirala sam i kad su deca bila mala i sada kada su veliki, i kad sam bila pešak i kad sam vozila bicikl i kad imam auto. Treniram i na plus četrdeset i na minus dvadeset, išla sam na trening 10km od kuće i 3km od kuće. Nikada nije bilo izgovora, zašto? Zato jer mi je to važno i zato jer znam koji benefit dobijam treniranjem. Zato jer sam spremna da platim cenu. Od nedavno sam ubacila i sat vremena šetnje svaki dan i to mi mnogo prija jer sam sama sa sobom i mnogi odgovori mi dodju u toj šetnji.

Svaki dan pročitam barem 10 stranica neke knjige, nekad i više, zavisi od vremena i same knjige koju čitam. Čitam razne teme ali mahom je u poslednjih nekoliko godina sve stručna literatura. To je mnogo stranica mesečno, a i godišnje. Fenomenalno znanje sam stekla na ovaj način. Samo 10 stranica dnevno, to zaista može svako, ostalo su izgovori.

Što se spavanja tiče nekada sam zaista malo spavala, moglo bi se reći ni danju, ni noću, ali energiju i koncentraciju sam imala uvek. Spavanje mi je bilo gubljenje vremena. Volim druženja, volim izlaske i volim da djuskam. Medjutim malo sam povukla ručnu u poslednjih godinu dana i mogu vam reći da mi i to prija. Sa dragim ljudima se vidim preko dana, kada je neka dobra žurka, DJ kog volim tada izadjem, a ostale dane legnem do 23.00 i zaista mi prija.

Što se ishrane tiče, meso ne jedem već dve i po godine. Preporodila sam se od kako ga ne jedem, a možda najlepša stvar od svega je što sam probala divne nove ukuse i neke nove namirnice su mi ušle u život. Bolja mi je koncentracija i imam mnogo više energije od kako sam na ovom režimu ishrane.

Disciplina je sastavni deo mog života i moj dan je uglavnom isplaniran u minut. Uvek znam šta ću raditi, gde ću ići i sa kim ću se videti. Tačna i precizna, odgovorna, to su mi nekako osnovne karakteristike. Poštujem svoje i tudje vreme, a od kako sam reč VREME zamenila rečju ŽIVOT, svoje vreme cenim još više. Biram sa kim se družim i sa kim provodim svoje vreme (život) jer nema popravnog. Dan kad prodje prošao je zauvek.

Postoje tu još neke sitnice kao što su, mailove koje sam pročitala i sa njima završila brišem odma, poruke u telefonu takodje, ostaju mi samo oni ljudi sa kojima sam svakodnevno u kontaktu, sve ostalo brišem na nedeljnom nivou. Slike takodje, praznim telefon svakodnevno, ostavljam samo baš one slike koje će mi za nešto trebati a ostale brišem odmah. Ne dozvoljavam da mi se smeće i nepotrebne stvari gomilaju kako u telefonu tako i u životu. Možda je ovo nekom čudno ali meni radi.

Ovo je neka moja dnevna rutina, navike koje su mi pomogle da budem tu gde sam danas. Da budem osoba koja u potpunosti ima kontrolu nad svojim vremenom i svojim životom. Slobodna! To je najveći benefit. Sloboda koju imam je neprocenjiva, a nju sam stekla vrednim radom, rutinom, organizacijom i disciplinom.

I eto, nadam se da vam je bio koristan ovaj tekst, a ako jeste podelite ga sa prijateljima

Za vaš uspeh i sreću u svakom danu

Od srca Elizabeta

Dobar radnik kao najbolji prijatelj

Kako ste zadovoljni svojim zaposlenima? Da li ih volite, cenite? Ulažete li u njihovo znanje i edukaciju? Koliko ih često pitate kako su?

Malo je preuzetnika koji cene i poštuju svoje radnike, svi uglavnom gledaju kako da za što manje para izvuku iz radnika što više i da ih iscede kao limun. Ta vremena su prošla dragi moji i ako ne volite svoje radnike, ne brinete za njihovo zdravlje, ne cenite i ne poštujete, računajte da vam biznis opasno trpi i da ćete non-stop imati poslovnih problema. Niko ne može da vam upropasti posao kao nezadovoljan radnik. Vi svakako niste u mogućnosti da im stojite iznad glava i kontrolišete ih non-stop. Na kraju krajeva i zaposlili ste ih da ne bi vi morali sve da radite, jer  da se razumemo to nije ni izvodljivo. E pa otkriću vam jednu tajnu, kao radnik i kao poslodavac. Radim punih 30 godina i od prvog dana radim u privatnom sektoru. 12 godina sam preduzetnik i sigurna sam u ovo što sam vam rekla, niko ne može da vam upropasti posao kao nezadovoljan radnik.

A evo kako bi to trebalo biti ako želite uspešan biznis i biznis koji će trajati. Dobrog radnika prvo izaberite, a onda kada ga zaposlite tada ga volite, cenite i poštujte, poštujte njegov zivot, njegove potrebe i njegovo slobodno vreme, a kada sve to uradite uložite i njegovu edukaciju jer vam ne treba glupav radnik. E tada vas glava neće boleti, jer tada kad vas nema, on će dati sve od sebe da sve bude u redu, još bolje nego kada ste vi tu. Tada će oni medjusobno jedni druge da bodre i kontrolišu jer im je glupo da iznevere tako dobrog direktora. A  kada ste vi loši oni će se praviti da je sve ok, a kada okrenete ledja samo će gledati kako da eskiviraju i fušerišu. Već sam vam rekla, znam sve ovo jer sam bila i radnik i direktor. Problem je što vecina direktora nikad nije bila radnik i nema pojma kako sistem funkcioniše, što nikada nije pitala radnike gde su problemi i kako posao može da se olakša, pojednostavi, unapredi, a tako malo treba. Zato, ako se prepoznajete u nekom segmentu ove priče, razmislite gde ste pogrešili i nikad nije kasno ispraviti grešku. Ako su radnici zaista loši i nezahvalni, otpustite ih i nadjite nove. Sigurno postoji neko ko želi da  radi u lepim uslovima i ko će vaš trud ceniti, verujte mi. Trideset godina je iza mene i mene moji radnici vole i cene isto koliko i ja njih. Osmeh je ono što krasi našu komunikaciju i uz njega je lakše naći rešenje za bilo koji problem. Radnike dobro i na vreme platite, dozvolite im da  se osećaju dostojanstveno, da mogu da žive dostojanstveno a ne u strahu i grču, a oni će vam to desetostruko vratiti. A ako treba neka stručna pomoć, radim edukacije na temu komunikacije kao i organizacije timova. Radim In house treninge i treninge u okviru moje škole. Datume i termine mozete pogledati OVDE

Niko nije imun na lepu reč i korektan odnos, krenite od sebe. I vama je interesu da vam je na poslu lepa atmosfera i da sa osmehom idete na mesto gde najviše vremena u svom životu provedete. Ako medjuljudski odnosi nisu dobri u vašem kolektivu, sve vam je džaba, jer vi nećete biti srećni i zadovoljni. Razmislite malo o ovoj temi i reagujte jer konkurencija ne spava.

Za vaš uspeh i sreću u svakom danu

Od srca Elizabeta

 

 

 

 

Umete li da kažete NE?

Od malih nogu naučeni smo da je dobro činiti drugim ljudima, da nam je to korisno jer nam daje osećaj svrhe i toga da smo dobrodušni. Ovo je jako važno jer čini da se osećamo kao ljudi. Medjutim ponekad u želji da udovoljimo drugim ljudima činimo stvari zbog kojih se ne osećamo dobro. Štaviše počinjemo da osećamo ogoršenost i manjak samopuzdanja jer imamo osećaj da nas drugi ljudi iskorištavaju. Zbog toga je jako važno naučiti reći “NE” onome što nam se ne radi i sa čime nismo u skladu. Dugo nisam umela, može se reći ceo svoj zivot jer sam tek pre 2 godine naučila i mogu vam reći da je zaista oslobadjajuće. Baš sam se dobro osećala. Odrastamo u okruženju gde je reći NE drsko, bezobrazno i samoživo, pogotovo ako ste žensko. Žene nekako uvek moraju sve da žele i da hoće, da čine i izlaze u susret i kada ne žele, to se nekako podrazumeva. Od malih nogu nas vaspitavaju da treba da se ćuti i trpi, da treba da se radi gomila stvari koje ne želimo ZBOG dece, roditelja, komšija, porodice, ljubavi, prijateljstva, mira u kući…i da ne nabrajam, mogla bih do sutra. Kad se samo setim koliko puta sam radila ono što mi se ne radi, išla tamo gde mi se ne ide, slušala priče koje mi se ne slušaju, zarad prijateljstva, jer ako kažeš da nešto ne želiš odma dobiješ etiketu “loš prijatelj, partibrejker” i tome slično. O situacijama u braku neću ni da počinjem, tu je valjda 60% situacija bilo preko moje volje jer bože moj ko će ako ne žena i majka, pa to se podrazumeva. I tako punih 45 godina…

Divno je kad možete da kažete ne i da budete u skladu sa tim, kad nemate grižu savesti i kad nemate potrebu da objašnjavate i pravdate svoje postupke. Mnogo je knjiga pročitano, mnogo seminara odslušano, mnogo raznih država posećeno dok to nije sazrelo u meni. Jednostavno je moralo tako. Postoje ljudi  kojima je to nekako urodjeno da mogu, valjda su drugačije vaspitani, imaju više samopuzdanja ili su jednostavno takvi, blago njima. Mi koji smo morali na tome da radimo i oni koji još uvek rade i oni koji nikad  neće uspeti da se otrgnu starim pravilima, vama se obraćam.

Sasvim je u redu da imate svoje želje, svoje obaveze i svoje planove i sasvim je u redu da se to ne poklapa uvek sa planovima i željama nekih drugih ljudi. Ono što je važno je da donesete odluku u pravom momentu i da budete u skladu sa tim. Uvek iimate 3 opcije, da prihvatite, promenite i da odete. Nisu sve tri opcije moguće u svakom momentu ali uvek možete da birate i ono što je najvažnije da se dobro osećate sa tom odlukom. To je jedini pravi nacin. Razmislite spram situacije šta bi najviše voleli i da li je to u tom momentu najbolje što možete i najbolje za vas, ako jeste donesite odluku i budite u miru sa tim i to je tada prava odluka pa čak i ako ona znači  “NE”. Pokušajte na nekom banalnom primeru za početak, u butiku recimo da kažete NE prodavačici. Probajte sa tim lakšim situacijama da vidite i osetite taj dobar osećaj. Pokušajte i videćete koje olakšanje sledi u duši i telu. Toliko oslobadjanje daje tako mala reč. I ne morate biti grubi, jednostavno kažete, nemoj se ljutiti meni se stvarno ne ide, ili ne zameri ja bih ostala kući i radila to i to. Ko želi da se ljuti neka izvoli, bolje da se ljute oni nego da vi gutate svoje nezadovoljstvo jer se tada trujete i narušavate svoje zdravlje. Zato razmislite koje su to stvari koje radite “ZBOG” negoga ili nečega, a osećate se loše i okrenite list, nikad nije kasno da se donesu nove odluke za lepši i mirniji život.

Meni su bile potrebne godine učenja i edukacije da naučim ovu na izgled banalnu stvar, a kako vi stojite sa tim? Da li ste se ikada pitali? Razmišljali na tu temu?

Za vaš uspeh i sreću u svakom danu

Od srca Elizabeta